Psorijaza (od grč.psora – svrbež) je kronična nezarazna bolest koja se uglavnom manifestira promjenama na koži i noktima, ali zahvaća i zglobove u 15 – 20 % slučajeva. Iako spada među najstarije, odavna poznate bolesti, još uvijek nisu razjašnjeni njezini uzroci, i nema opće prihvaćenog objašnjenja za njezino pojavljivanje. Današnje teorije balansiraju između genetske podloge, izloženosti stresu i štetnim prehrambenih/životnih navika te autoimunih procesa, no niti za jednu nema dovoljno čvrstih dokaza.
Što se tiče genetike, osim što su pronađeni «geni krivci» za psorijazu, ustanovljena je i određena pravilnost pojavljivanja unutar obitelji; ukoliko jedan od roditelja boluje od psorijaze, šansa da će i dijete oboljeti je otprilike 10%. Kod jednojajčanih blizanaca šansa da će oboljeti oba iznosi otprilike 70%.
Teorija stresa kao okidača bolesti obuhvaća najširu paletu uzroka. Tu, naime, spadaju emotivni stres, mehaničke i kemijske ozljede, infekcije, trudnoća i porod, nagle promjene okruženja, životno ugrožavajuće situacije itd. Čak 40% oboljelih od psorijaze navodi neki veći stresni događaj nakon kojega se bolest (prvi puta) pojavila.
Životne navike također mogu odigrati ključnu ulogu u nastanku bolesti – primijećeno je da bolest mogu „okinuti” pretilost, pušenje i pretjerana konzumacija alkohola.
Do sada je terapija psorijaze imala za cilj smanjenje upale i kontrolu oštećenja na koži. Liječenje se određuje prema pacijentovu zdravlju, godinama, načinu života te ozbiljnosti, tj. težini psorijaze.
Razlikujemo lokalnu i opću terapiju te fototerapiju.
U lokalnoj terapiji primjenjuju se keratolitici (najčešće salicilna kiselina), antipsorijatici, fluorirani glukokortikoidi, kalcipotriol i A-vitaminska kiselina.
U općoj terapiji upotrebljavaju se retinoidi, imunosupresivi te vrlo rijetko citostatici.